Jednostavan opis:
Kineziterapija je terapeutska disciplina koja koristi kontrolisane pokrete i vežbe kako bi poboljšala funkcionalnost i pokretljivost tela.
Pokret je život!!!
Vaše zdravlje i energija zavise od kretanja!!!
Zvaničan stav SZO je da je umerena fizička aktivnost najbolji način da očuvate i poboljšate svoje zdravlje!
Kineziterapija je terapija pokretom.
Kineziterapija (grčke reči kinein – kretati se, kinezis – pokret) je oblast fizikalne terapije koja se bavi primenom pokreta u svrhe lečenja, a u cilju uspostavljanja optimalnog funkcionisanja delova i organizma u celini.
Kineziterapija kao deo fizikalne terapije predstavlja jedan od najvažnijh aspekata medicinske rehabilitacije.
Ona se bavi primenom sistematizovanih pokreta pojedinih delova tela ili celog tela u vidu vežbi radi očuvanja, uspostavljanja, razvijanja i zamene funkcija lokomotornog aparata, kao i organa i sistema koji su u funkcionalnoj vezi sa lokomocijom.
Cilj kineziterapije je maksimalno iskorišćavanje svih potencijala tretiranog pacijenta sa akcentom na optimalni mogoći oporavak oštećene funkcije lokomotornog aparata.
Kineziterapija obuhvata aktivne i pasivne vežbe.
Aktivne vežbe se dele na:
- aktivne potpomognute
- aktivne nepotpomognute
- aktivne vežbe sa otporom
Ona se primenjuje u gotovo svim medicinskim specijalnostima kod brojnih patoloških stanja, ali i preventivno. Apsolutnih kontraindikacija praktično nema, a relativne su malobrojne.
U izvođenju jednog pokreta učestvuje više anatomskih struktura:
- koštani sistem
- zglobovi
- mišići
- periferni nervni sistem
- centralni nervni sistem
Još veći značaj kineziterapija dobija upravo zbog toga što pokret dovodi do angažovanja i ostalih organskih sistema : kardiovaskularnog, respiratornog, endokrinog itd.
Zato je danas kineziterapija obavezni deo rehabilitacije ne samo kod bolesti i povreda koštano-zglobnog sistema (lokomotornog aparata), već i kod bolesti srca i krvnih sudova, bolesti disajnih organa, nefroloških, neuroloških i drugih bolesnika.
Tissot, 1981.godine piše:
“Pokret po svom delovanju zamenjuje svako terapeutsko sredstvo, dok ostala medikamentozna sredstva ne mogu zameniti pokret”.
Kineziterapija mora biti stručno vođena i dozirana!
Propisuje je doktor, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, a sprovodi je viši/strukovni fizioterapeut uz nadzor lekara.
Doziranje kineziterapije zahteva poznavanje opšteg stanja organizma (kardiovaskularni sistem, respiratorni sistem , nervni sistem, psihička spremnost i motivacija, zanimanje pacijenta, da li se nekada bavio sportom…).
Terapijski efekti kineziterapije su:
povećanje mišićne snage i elastičnosti
povećanje obima pokretljivosti u zglobovima
poboljšanje funkcije kardiovaskularnog sistema, disajnih organa, nervnog sistema i organa za varenje
poboljšanje cirkulacije i ubrzanje lokalnog metabolizma i procesa oporavka organizma u celini
stvaranje pravilne šeme pokreta i motoričke aktivnosti
edukacija zaštitnih položaja i pokreta
vežbe disanja
vežbe relaksacije
kineziterapija neuroloških bolesnika
kineziterapija za cervikalni sindrom
kineziterapija za lumbalni sindrom
kineziterapija kod perifernih artroza (gonartroza, koksartroza, artroza sitnih zglobova šaka)
kineziterapija posle preloma kosti, sportskih i drugih povreda (saniranje kontraktura)
vežbe za osteoporozu
korektivna gimnastika (predstavlja skup fizičkih vežbi doziranih po intenzitetu, vrsti i trajanju, koje se mogu primenjivati preventivno kod dece koja imaju predispozicije za nastanak nekog od posturalnih deformiteta ili terapijski ako oni već postoje)
vežbe za skoliozu i kifozu
vežbe za korekciju ravnih stopala